Velike stvari započinju na
posve tankom rubu
Autor: s. Branka Perković
Ponedjeljak, 4. listopada 2010.
Danas je svetkovina sv. Franje Asiškog, sveca o kojemu je svatko od nas sigurno mnogo čuo i zna, sveca koji je obilježio ne samo 13., nego i stoljeća nakon toga, do danas.
Svaki naraštaj ima potrebu osmišljavati život, pa i opisivati ga na svoj način. Tako svaki naraštaj otkriva i svetog Franju Asiškoga. Čitav je Franjin život stao na stranice Evanđelja i zato je on živio u najprostranijem od svih svjetova. On je prošao svijetom u zagrljaju s Bogom, u zagrljaju s bratom Suncem i svom njegovom braćom i sestrama. Od svakoga je učio o životu.
Koliko god nam se možda činilo da o Franji znamo mnogo, da nema ništa novo što bismo o tome svecu iz Asiza mogli čuti i saznati, o njemu zapravo znamo malo i možda je tako najbolje. To kažem stoga jer ono što znamo o ljudima sprječava nas da ih uistinu upoznamo. Ono što o ljudima govorimo, misleći kako znamo što govorimo, čini teškim vidjeti ih.
Franjo
je pripadao onoj klasi koja ne očekuje ništa, pa ni protok vremena, ni
okupljivanje boli, ni bogatstvo, ni slavu ni spasenje. To je klasa siromašnih,
jednaka i u 13. i u
Ova
će klasa Franji Asiškom podariti njegovo pravo lice, puno ljepše od oslikanih
drvenih lica u crkvama, čistije od onih koja su naslikali veliki slikari.
Jednostavno lice siromašna čovjeka, čovjeka koji ustvari nije učinio ništa što
bi danas bilo vrijedno medijske pažnje, čovjeka koji je „prošao zemljom čineći
dobro“ (Dj 10, 38) baš poput Onoga koji ga je pozvao na život i volio ga puno
prije nego li je rođen. Tako je započeo njegov život, bez zvuka, bez vanjske
promjene u jesen
Tako je život Franje Asiškoga ostavio traga na životima mnogih. A činio se tako priprost, gotovo neprimjetan!
Doista, velike stvari uvijek započinju na posve tankom rubu.